Priprema imuniteta za zimu

Autor: dr.sc. Lea Pollak, dipl.ing.

Pojavom hladnijih dana dolazi do slabljenja imuniteta, brojnih prehlada i upala sinusa, pa čak i gripe. Ipak, ostalo je još nešto vremena za ojačavanje organizma u čemu će pomoći dodaci prehrani na bazi imunostimulatora.

Isticanje zdravstvene tvrdnje na nekom dodatku prehrani ovisi o vrsti i količini aktivne tvari koju sadrži. No, koja je to aktivna komponenta/tvar koja može pomoći i koja je zaslužna za navode kao što su: «jača obrambene sposobnosti organizma», «za jači organizam», «za poboljšanje imuniteta»?

Razlikujemo čitav niz tvari koje imaju određeni utjecaj na imunološki sustav. Nazivamo ih imunomodulatori. Ako djeluju pozitivno na imunološki sustav, tada su to imunostimulansi, a ukoliko na njega imaju potiskujući efekt – imunosupresivi. No, ovisno o cilju djelovanja, neki imunomodulatori mogu djelovati i kao imunostimulansi i kao imunosupresivi.

Rudbekija ili Echinacea je biljka prekrasnog ružičastog cvijeta. Otkriveno je da su ju sjevernoamerički indijanci koristili kao čudotvoran „lijek”. Do otkrića antibiotika zauzimala je visoko mjesto i u preventivi i u liječenju. Danas joj je primjena široko rasprostranjena u Europi i Sjevernoj Americi.

Istraživanjem upotrebe dodataka prehrani u SAD-u tijekom 2007. godine, napravljena je Top 10 lista najčešće konzumiranih proizvoda. Prema toj listi echinacea kao dodatak prehrani za odrasle zauzima 3. mjesto. Zastupljena je s 19,8%, dok je kod dodataka prehrani za djecu ona na prvom mjestu s 37,2%.

Razlikuje se devet vrsta Echinacea, no na tržištu su najzastupljeniji proizvodi tri glavne ljekovite vrste:

• Echinaceaangustifolia – uskolisna rudbekija
• Echinaceapurpurea – crvena rudbekija
• Echinaceapallida – ružičasta rudbekija

Prilikom ekstrakcije bitno je upotrijebiti biljni organ one rudbekije koji je specifičan po ljekovitim svojstvima za tu vrstu. Na primjer:

• Echinaceaangustifolia – aktivne tvari se ekstrahiraju iz korijena koji sadrži alkamide. To su većinom 2-monoen izobutilamidi, uz glavne komponente echinakoside. Neke studije kao i njemačka Lista monografije E komisije, pokazuju da ta vrsta rudbekije nije toliko djelotvorna. No, brojni preparati je ipak sadrže, a i brojni su članci o njezinoj učinkovitosti.
• Echinaceapalida – korijen te vrste Echinaceae sadrži različite vrste ketoalkena i ketopoliacetilena, zajedno s polisaharidima i glikoproteinima.
• Echinaceapurpurea – u njenoj zeleni (nadzemnom dijelu biljke) nalaze se brojne ljekovite komponente koje, također, imaju i dvije gore navedene ehinaceje, a to su esteri kafeične kiseline i glikozidi, uz ehinakozide na koje se ekstrakti standardiziraju.

U nekim dodacima prehrani nalaze se sve tri vrste Echinaceae odjednom, no većinom se proizvođači odlučuju za samo jednu vrstu. Ti proizvodi su prilično skupi s obzirom na to da se za ekstrakciju priprema svježa biljka, i to odmah nakon branja. Zbog postupka ekstrakcije u tekućim dodacima prehrani udio alkohola zna biti vrlo visok što mora biti jasno naznačeno na deklaraciji proizvoda.

Osim tekućih postoje i dodaci prehrani u drugim farmaceutskim oblicima – kao suha biljka (u obliku kapsula, tableta, komprimata) ili u gelovima. U zadnje se vrijeme pojavljuju i SIPF pripravci što znači da je biljka pripremljena tako da se nakon branja smrzava u tekućem dušiku, te kao duboko zamrznuta melje. Na taj način zadržavaju se sve aktivne komponente koje bi se eventualno izgubile sušenjem.

U zadnjse vrijeme beta glukani sve više ističu kao jaki imunostimulatori i sve se više kombiniraju s drugim aktivnim imunomodulirajućim komponentama. Beta-glukan kao dugolančani polisaharid izoliran je iz stanične stijenke kvasca (Saccharomycescerevisiae) 1968. godine. Danas se najviše dobiva upravo iz tog izvora.

Imunostimulirajuće djelovanje je dokazano samo kod molekula glukana u kojima su molekule glukoze vezane beta 1,3- i 1,6– vezom, što znači da su lanci glukoze vezani 1,3– vezom i imaju bočne lance na položaju 6. glukoze u lancu.

Beta-1,3 D glukani potiču stvaranje koštane srži čime se povećava proizvodnja leukocita i trombocita, te aktivacija makrofaga – stanica koje izazivaju cijelu kaskadu imuno-odgovora u organizmu. Aktivirani makrofagi sposobni su pronaći, prepoznati i uništiti uzročnike bolesti te kontrolirati aktivnosti drugih stanica imunološkog sustava. Kada beta-1,3 D glukan dođe u kontakt s receptorom makrofaga, stanica makrofaga se doslovce “uključi” i postaje čak do 7 puta djelotvornija u prepoznavanju i uništavanju uzročnika bolesti. Beta-1,3 D glukan povećava imunološku aktivnost za 50-120% već tijekom prvih 72-96 sati peroralnog uzimanja.

Molekule s dokazanim imunostimulirajućim djelovanjem nalazimo u namirnicama poput zobi (37-40 g/kg beta-glukana), ječma (oko 33 g/kg) te u određenim vrstama medicinskih gljiva.

Medicinske gljive koriste se u tradicionalnoj kineskoj biljnoj medicini već tisućama godina. U raznim kliničkim studijama najintenzivnije se istražuju i pokazuju obećavajuće rezultate reishi, maitake, shiitake, cordyceps i druge.

• Ganodermalucidum – ovisno o položaju i vrsti radikala, iz nje su izolirani triterpeniganodermične kiseline, te beta-glukani iz vodenog ekstrakta. Rezultatima istraživanja pokazano je da ekstrakt Ganodermalucidum inhibira proliferaciju tumorskih stanica, te pokazuje jaka antioksidativna djelovanja.
• Coriolusversicolor – izolat te medicinske gljive naziva se Polisaharid-K (PSK, Krestin ili PSP). U Japanu se nalazi na Listi lijekova od 1980. godine, budući da djeluje na smanjenje negativnog efekta kemoterapije što je dokazano brojnim kliničkim studijama na 8000 pacijenata.
• Shiitake gljive – koriste se u kulinarstvu, u dodacima prehrani i kao sastojak obogaćene hrane. Ekstrakti koji se izoliraju iz njih su: lentinan i AHCC.AHCC (ActiveHexoseCorrelateCompound) je spoj bogat alfa-glukanom koji se metabolizira preko citokroma P450. Istraživanje je pokazalo da AHCC može pomoći u jačanju obrambenih snaga organizma.Drugi izolat je lentinan, beta-glukan koji je vezan 1,3 i 1,6 vezama, a izoliran je 1969. godine hladnom ekstrakcijom bazidokarpa. Doze u dodacima prehrani se kreću oko 2-10 mg tjedno. Znanstvena istraživanja povezuju lentinan s imunomodulirajućim i antiinflamatornim djelovanjem, a budući da se radi i o namirnici, nisu zabilježena toksična djelovanja.
• Agaricusblazei – jedina medicinska gljiva za koju je podnesen zahtjev za evaluacijom zdravstvene tvrdnje u EFSA (European FoodSafetyAuthority). To je tvrdnja o djelovanju njenog suhog ekstrakta na jačanje imuniteta, i to 2 g na dan.
• Maitake – pomaže jačanju imunološkog sustava te stvaranju mijelina koji je važan za funkcioniranje živčanog sustava. U nekim istraživanjima pokazalo se i inhibicijsko djelovanje na ciklooksigenazu. Ekstrahirana D-frakcija iz maitake gljiva djeluje na aktivaciju imunih stanica, povećava rast endotelnog vaskularnog faktora (VEGF) koji prilikom “susreta” s makrofagima ubrzava TNF (tumor necrosisfactor protein) produkciju.
  Cordycepssinensis – je gljiva parazit koja, uz ostale izolirane spojeve, sadrži adenozin. Od njih je najpoznatiji kordicepin koji djeluje na ATP organizma i podiže razinu energije u cijelom organizmu.

Korištenje beta glukana, osim u dodacima prehrani, sve se više širi i na obogaćivanje konvencionalne hrane. Najraširenije je obogaćivanje kruha, s najmanje 0,75 g beta glukana po porciji (oko 160 g ili 4 šnite kruha). To je 25% od 3 g preporučenog dnevnog unosa. Nadalje, obogaćuje se i sok s ukupnim unosom od 5 g/dan. Koncentriranim izvorom beta glukana izoliranim iz kvasca, hrana se lakše obogaćuje isključivo zbog topljivosti.

Od svih predloženih tvrdnji za beta glukan, Europska komisija je konačno odobrila zdravstvenu tvrdnju potvrđenu u EFSA-i kroz Regulativu 1160/2011 od 14. studenog 2011. godine. Odobreno je navođenje tvrdnje ” Beta glukan iz zobi snižava/reducira kolesterol u krvi. Visoki kolesterol je faktor rizika u razvoju kardiovaskularnih bolesti.”

Uz taj navod, uvjet je da proizvod mora sadržavati najmanje 1 g beta glukana iz zobi po preporučenoj porciji, dok je najbolji učinak dnevna konzumacija 3 g beta glukana iz zobi. Time je poveznica između aktivne komponente, njezine količine i utjecaja na zdravlje riješena. Neobično je da je upravo ta tvrdnja prva “prošla”, dok je utjecaj na imunitet još na razmatranju.

Propolis i matična mliječ su prirodni pčelinji proizvodi čija se upotreba sve više širi, naročito u dodacima prehrani. Često se spominju kao „lijek” 21. stoljeća, a uz to su i znanstvena istraživanja njihovih aktivnih tvari sve opsežnija. Svake se godine otkrivaju nove pojedinosti o njihovoj učinkovitosti i djelotvornosti.

Propolis se uobičajeno konzumira preventivno kao pomoć jačanju obrambene snage organizma, jer pojačava proizvodnja specifičnih i nespecifičnih obrambenih tvari. Osim peroralne primjene, poznato je da pomaže pri upalama usne šupljine i sluznice apliciranjem spreja na bolna mjesta.

Propolis prirodno sadrži: 55% balzama i smola, 30% pčelinjeg voska, 10% eteričnih ulja, 5% peludi i 5% ostalih organskih komponenata (uključujući biološki aktivne fenole male molekulske mase).U takve komponente ubrajaju se: fenolne kiseline i esteri, aromatski aldehidi i terpeni, te flavonoidi.

Zastupljenost flavonoida u propolisu varira ovisno o mjestu sakupljanja propolisa, utjecaju lokalne flore i samog okoliša kao i o sezonskim razlikama. Flavonoidi se danas sve više spominju kao pomoć pri liječenju raznih vrsta bolesti zbog dokazane sposobnosti da inhibiraju specifične enzime, stimuliraju hormone i neurotransmitere, te zbog sposobnosti “hvatanja” slobodnih radikala. Grupe flavonoida obuhvaćaju antocijanidine, izoflavone, flavone, aurone i flavonole u koje pripadaju kvercetin, galangin, kamferol, izoramnetin i miricetin. Istraživanja su pokazala: što je veći postotak galangina – bolji je učinak na višestruko rezistentne vrste kao što su Staphilococcusaureus (MRSA) i Streptococcusaeruginoza.

Antibakterijsko djelovanje je izraženije na gram-pozitivne bakterije (Streptococcussp., Staphylococcussp.) nego na gram-negativne bakterije (Salmonella, Escherichiacoli, Proteusspp.). Također je izraženo i pozitivno djelovanje na neke parazite koji uzrokuju upalu crijeva.

Cijepljenje u kombinaciji s propolisom pokazuje snažnije i specifičnije jačanje imunološkog sustava, osobito kod gripe i prehlade kao virusnih oboljenja.

Propolis se najčešća preventivno primjenjuje kod akutnih stanja promuklosti, paradontoze, afti u usnoj šupljini, sprječavanja zubnog plaka i karijesa. Prema narodnoj medicini, kao “prirodni antibiotik” djeluje protuupalno, potiče cirkulaciju krvi i epitelizaciju lakših opeklina, površinskih oštećenja kože i herpesa. Velik broj znanstvenih studija pokazalo je njegove antioksidacijske aktivnosti kao sprječavanje oksidativnog stresa, neutralizaciju slobodnih radikala i pojačanu aktivnost antioksidacijskih enzima.

Pažnju javnosti probudilo je istraživanje iz 2011. godine u kojemu je propolis proučavan in vivo kao imunomodulator, nadalje njegov antitumorski i antimikrobni utjecaj, djelovanje na alergiju, rinitis i astmu, te na dijabetes i crijeva.

Jedino standardizirani ekstrakti propolisa garantiraju učinkovitu i sigurnu uporabu. Najveći problem predstavlja standardizacija propolis tinktura. Naime, ekstrakcijom u alkoholu dobiva se alkoholni ekstrakt propolisa koji je to djelotvorniji što sadrži više ekstrahiranih sastavina. Pripremaju se alkoholne i vodeno-alkoholne otopine tinkture. Tinkture sa 60–80% etanolom sadrže više flavonoida, imaju snažnije baktericidno djelovanje i biološku aktivnost od tinktura propolisa koje sadrži više vode. Stoga su te vrste tinktura za preporučiti. Udio alkohola koji sadrže mora se obavezno naznačiti na pakovanju proizvoda.

Osim etanolnog ekstrakta propolisa postoji i vodeni ekstrakt koji također ima pozitivne učinke, a dobiva se otapanjem u propylenglikolu, te se primjenjuje kod djece. Osim tekućih oblika, sve je više propolisa u „suhom” obliku, i to kapsuliranog ili u obliku tableta i tableta za žvakanje. Nadalje, postoje i uljne kapi propolisa, te sprejeve za usnu i nosnu šupljinu kao dio ponude u kozmetičkoj industriji.

Predložene zdravstvene tvrdnje za propolis na razmatranje u EFSI-i su:

• respiratory health (zdravlje respiratornog sustava)
• antibacterial and anti fungal activities ( antibakterijska i antigljivična aktivnost)
• throat comfort (olakšanje kod grlobolja)
• gut health (zdravlje crijeva)
• supports imunne defences (podrška imuno obrani)
• maintenance of oral health (održavanje oralnog zdravlja)
• helps to maintain normal blood circulation (pomaže u održavanju normalne cirkulacije krvi)
• hepatoprotective (hepatoprotektivno)

Naše Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi na dodacima prehrani koji su u skladu s Pravilnikom o dodacima prehrani (NN 46/2011.) odobrava slične tvrdnje.

Matična mliječ stoljećima se koristila za povećanje energije i otpornosti organizma, te za očuvanje zdravlja i vitalnosti.

Oko 2/3 svježe matične mliječi čini voda, a proteini i šećeri najveća su frakcija u njenoj suhoj tvari. Većina od oko 73,9% dušikovih spojeva su proteinske molekule (albumini: alfa-, beta- i ipsilon-globulini; glikoproteini, lipoproteini). Slobodne aminokiseline (ukupno njih 23) čine oko 2,3%, a peptidi oko 0,16%. S najvećim udjelima sudjeluju prolin, lizin, glutaminska kiselina, beta-alanin, fenilalanin, aspartat i serin, odnosno prisutne su sve aminokiseline esencijalne za čovjeka. Slobodne aminokiseline su prolin i lizin.

U sastavu sudjeluju i brojni enzimi među kojima su glukoza-oksidaza, fosfataza i kolinesteraza. U matičnoj mliječi se nalaze i brojni vitamini (B1, B2, B6, C, E, niacin, pantotenska kiselina, biotin, inozitol i folna kiselina). Najzastupljeniji su oni iz B skupine.Pantotenske kiseline ima sedamnaest puta više nego u suhoj peludi, poznatoj po bogatstvu tog vitamina. Matična mliječ u svom sastavu sadrži i neuroprijenosnike (acetilkolin i kolin), te spolne hormone (estradiol, testosteron i progesteron) kao i brojne spojeve koji pripadaju različitim kemijskim skupinama.

Karakteristična tvar, uvijek prisutna u matičnoj mliječi, je jedinstvena nezasićena masna kiselina (E)-10-hidroksidec-2-enska kiselina (10-HDA) koje obično ima oko 1,5-2,0%, a detaljno je opisana još 1959. godine. Interesantno je da 10-HDA do sada nije pronađena nigdje drugdje u prirodi, ne proizvodi se sintetski, a njezina se količina smatra indikatorom autentičnosti i kakvoće matične mliječ, te je i najučinkovitiji analitički paramatar za njezinu provjeru.

Istraživanjima su potvrđena razna farmakološka djelovanja 10-HDA. Izražena antibakterijska aktivnost povezuje se s 10-hidroksidec-2-enskom kiselinom i peptidomrojalizinom. Antioksidativno svojstvo joj se pripisuje zbog poticanja proizvodnje kolagena, važnog za mladenački izgled kože, dok blagi estrogeni učinak može utjecati na mogućnost sprječavanja ili ublažavanja osteoporoze. Iako brojni „stručnjaci” preporučuju matičnu mliječ za djelovanje na reproduktivnu sposobnost, zasada je ono potvrđeno samo pokusima na životinjama.

Najbolji i najsigurniji oblik je liofilizirana matična mliječ koja se dobiva evaporiranjem vode iz smrznute mliječi u vakuumu. Postupkom liofilizacije smanjuje se udio vode na oko 5% čime se dobiva stabilan proizvod koji se može koristiti i više godina nakon njegovog prikupljanja. Liofilizirana matična mliječ očuvanih svojstava i biološke aktivnosti, regenerira se dodatkom vode.

Zdravstvenim tvrdnjama na proizvodima na osnovi matične mliječi navode se brojni zdravstveni učinci, pogotovo stimulativni učinak na cijeli organizam i povećanje energije, te imunomodulatorno djelovanje kojim se povećava otpornost organizma. Trenutno je jedina zdravstvena tvrdnja na evaluaciji u EFSA-i ona povezana s antioksidativnim učinkom – “Royal jellycouldpromotetheprotectionofthecellsagainstcertainharmfuleffectsprovokedby free radicals.”

Osim biljnih dodatka prehrani, te dodataka prehrani na bazi propolisa i matične mliječi, za jačanje imuniteta, odnosno jačanje obrambenih sposobnosti organizma na tržištu se sve češće nude i sokovi nama neuobičajenog voća. To su na prvom mjesto noni, plod biljke Morindacitrifolia, zatim acai (EuterpeOleracea) i goji (Lyciumbarbarum).

Noni, Morindacitrifolia L. je biljka iz porodice kava, Rubiaaceae. Prirodno stanište Morindacitrifolia L. su jugoistočna Azija i Australija, a danas se ta vrsta uzgaja u cijelom tropskom području i široko je udomaćena.

M. citrifolia raste u sjenvitim šumama, ali i na M. citrifolia raste u sjenovitim šumama, ali i na kamenim i pjeskovitim obalama. Plodove počinje dobivati nakon približno 18 mjeseci i tada joj je prinos 4-8 kilograma voća mjesečno, i to tijekom cijele godine. Otporna je na slana staništa, sušu i oskudna tla. Biljka može narasti do visine od 9 metara i ima velike jednostavne, tamnozelene, sjajne listove koji imaju izražene vene. Noni cvate i donosi plodove tijekom cijele godine.

Tijekom zrenja plodovi su joj oštrog i neugodnog mirisa. Ovalnog su oblika, veličine 4-7 centimetara. Nezreli plodovi su zeleni, a tijekom zrenja postaju žuti do gotovo bijeli. Sadrže velik broj koštica. Unatoč oštrom mirisu i gorkom okusu, u razdobljima oskudice u hrani stanovnici jugoistočne Azije i Australije ih jedu. Mogu se konzumirati sirovi ili kuhani. Najčešće ih jedu sirove, uz dodatak soli, ili kuhaju sa začinom curry. Sjemenke su jestive nakon prženja.

Prah M. citrifolia bogat je ugljikohidratima i vlaknima. Zeleni plodovi, listovi i korijen koriste se u tradicionalnoj medicini Polinezije za ublažavanje menstrualnih tegoba, probavnih smetnji, dijabetesa, oboljenja jetra i infekcija urinarnog trakta.

Budući da upotreba nonija nije bila poznata u Europskoj uniji do 1997. godine, proglašen je genetski nemodificiranom novom hranom i/ili sastojkom nove hrane. Obaveza JE svih subjekata koji posluju s njenim pripravcima, podnošenje zahtjeva za odobrenjem stavljanja na tržište nove hrane, prema Uredbi 258/97/EC.

Brojne su tvrtke podnijele zahtjev EFSA-i za ishođenjem znanstvenog mišljenja o sigurnosti upotrebe noni pirea i koncentrata, odnosno soka, kao nove hrane. Na temelju pozitivnog mišljenja koje je izdala EFSA, Europska Komisija je izdala zakonodavni okvir za svakog podnositelja zahtjeva. Zahtjevi se odnose na noni u obliku pirea i koncentrata, odnosno soka, dok prah nonija nije odobren.

Preporučena je doza od 30-60 ml na dan za odrasle osobe, pola sata prije obroka, te 1-2 jušne žlice za djecu do 16 godina starosti. U Hrvatskoj ne postoje podaci o potrošnji.

Također, za jačanje imuniteta ne treba zanemariti vitaminsko-mineralne pripravke, naročito vitamin C, cink i selen. I probiotici koji su etablirani kao dobri promotori crijevne mikroflore, imaju također sve veću ulogu i u održanju imuniteta.

Izvor: www.inpharma.hr – inPharma Časopis za stručnu javnost